Život u staračkom domu donosi brojne izazove, a unutar tih prostora odvijaju se različite ljudske priče. Osobe koje često plaču mogu stvarati neugodne mirise i sline, a dok šetate hodnicima, možda ćete čuti kako neka nepunogodišnjakinja doziva svoju majku. Ovo su iskustva koja je podijelio klinički psiholog Valery Khazanov u emotivnom članku za Vox. Khazanov je posljednjih osam mjeseci radio kao psihoterapeut za terminalno bolesne osobe u staračkim domovima diljem New Yorka, nastojeći razumjeti iskustvo smrti i s njom povezane emocije. Kroz ovo iskustvo, formulirao je sedam ključnih lekcija koje su ga duboko dirnule i suočile s brutalnom stvarnošću.
Jedan od važnih uvida odnosi se na značaj predmeta koje ljudi donose sa sobom u starački dom. S obzirom na ograničen prostor, svaki predmet ima veliku emocionalnu vrijednost. Često su to obiteljske fotografije, osobito slike unuka, knjige, čestitke, odjeća i cvijeće. Ovi predmeti simboliziraju središnje točke njihove svakodnevice, pružajući osjećaj kontinuiteta i važnosti dok se njihov svijet smanjuje. Na kraju ostaju samo najdragocjeniji predmeti, koji predstavljaju stvari koje žele sačuvati dok još imaju vremena.
Sreća, prema Khazanovu, često se temelji na dosljednosti i rutini. Primijetio je da zdravi pacijenti obično slijede dnevni raspored koji varira od osobe do osobe, ali uvijek uključuje određeni stupanj strukture i samodiscipline. Pomoćnica kojoj pomaže, 94-godišnja žena, svakodnevno započinje dan u 6:30, sprema krevet, koristi hodalicu za šetanje, vježba, čita, jede, odmara se, ponovno šeta, pije čaj s prijateljicom, večera i priprema se za spavanje. Ovaj raspored daje joj motivaciju i smjer, a njezina odlučnost čini njezinu svakodnevicu smislenu i vrijednu.
Ova rutina i angažman podsjećaju nas na važnost discipline u našim životima. Gledajući njezinu posvećenost, Khazanov se pita hoće li i sam poduzeti konkretne korake, poput odlaska na trčanje ili čišćenja stana, jer shvaća koliko važno može biti kada poduzmemo nešto konkretno.
Treća lekcija odnosi se na to da ljudi svih dobnih skupina, uključujući starije osobe, doživljavaju cijeli spektar emocija. Često se događa da stariji ljudi flertuju s njim, bez obzira na njihovu dob ili zdravstveno stanje. Ovo ponašanje nije nužno povezano s fizičkim stanjem, već s emocionalnim potrebama, poput sramežljivosti ili želje za društvom. Pretpostavka da starije osobe nemaju seksualne nagone ili emocionalne reakcije je pogrešna. Svi ljudi, sve dok su prisutni, doživljavaju radost, tugu, žaljenje i požudu. Ignoriranje tih emocija zbog vlastite nelagode može biti štetno. U staračkim domovima, štićenici se bave raznim emocijama – od ogovaranja, flerta i humora do suza, bespomoćnosti i dosade.
Emocionalna stvarnost života u staračkom domu
Život u staračkom domu često se prikazuje kroz prizmu tuge, osamljenosti i fizičkih ograničenja, no stvarnost je daleko složenija i emotivnija. Iako je jasno da starije osobe suočavaju s mnogim izazovima, unutar tih zidova odvija se i bogat život, ispunjen emocionalnim iskustvima, odnosima i borbom za dostojanstvo.
Jedan od najvažnijih aspekata života u staračkom domu je, bez sumnje, način na koji stariji ljudi grade svoju svakodnevicu. Za mnoge, rutine postaju ključne za očuvanje mentalne i emocionalne stabilnosti. Redovite aktivnosti poput čitanja, šetnje, konzumiranja omiljenih obroka ili razgovora s prijateljima mogu pružiti osjećaj kontrole i svrhe. Ove rutine također omogućuju starijim osobama da zadrže osjećaj identiteta, unatoč fizičkim i emocionalnim promjenama.
Također, predmetima koje donose sa sobom, stariji ljudi stvaraju emocionalnu povezanost s prošlim vremenima. Fotografije obitelji, omiljeni predmeti iz mladosti ili stvari koje podsjećaju na prošle aktivnosti mogu poslužiti kao izvor utjehe i stabilnosti. Svaka sitnica, bilo to staro pismo, knjiga koju su voljeli ili osobni komad odjeće, postaje simbol njihove povijesti i identiteta. Ti predmeti nisu samo materijalni – oni su ključni za mentalnu dobrobit, jer omogućuju starijim osobama da se osjećaju povezano s prošlim životima, obitelji i iskustvima koja su oblikovala njihov svijet.
Za mnoge starije osobe, emocionalna povezanost s drugim ljudima u staračkom domu također je od velike važnosti. Iako su fizičke sposobnosti smanjene, emocionalne potrebe ostaju snažne. Ljubav, prijateljstvo i, u nekim slučajevima, romantični osjećaji, nisu rezervirani samo za mlade. Starije osobe i dalje žele biti voljene i željne su emocionalnih veza. Flertanje, razgovori i čak nježnost prema osoblju ili drugim štićenicima mogu biti način na koji izražavaju tu želju za povezanošću.
Iako mnogi ljudi pogrešno smatraju da stariji ljudi nemaju seksualne ili emocionalne potrebe, realnost je drugačija. I dalje se susreću s istim osjećajima koje su doživljavali u mladosti – radostima, tugom, željama i čežnjama. U nekim situacijama, međutim, može doći do nesporazuma ili nelagode zbog ovih emocija, pa je važno pristupiti s poštovanjem i razumijevanjem. Iako fizičko zdravlje može biti narušeno, unutarnji svijet starijih osoba ostaje bogat i pun iskustava koja žele podijeliti.
Starije osobe također suočavaju s nečim što je specifično za ovu životnu fazu – razmišljanjima o smrti i prolaznosti. Mnogi od njih provode godine suočeni s terminalnim bolestima, a ovaj proces može biti ispunjen strahom, tugom, ali i mirnoćom. Važno je razumjeti da, iako je smrt neizbježna, proces umiranja je duboko osobno iskustvo koje zaslužuje pažljivo i suosjećajno praćenje. Razgovori o smrti, iako teški, mogu biti korisni, jer omogućuju ljudima da se nose s tjeskobama, nesigurnostima i emocijama koje su uobičajene u ovoj fazi života.
U konačnici, život u staračkom domu nije samo serija gubitaka i smanjenja, već i prilika za nova iskustva, prijateljstva i osobne pobjede. Kroz povremene smijehe, doticaje, razgovore i rutine, stariji ljudi stvaraju duboke, emotivne veze koje obogaćuju njihove živote. Bez obzira na godine, naše emocionalne potrebe ostaju, a povezivanje s drugim ljudima i stvaranje smisla u svakodnevnom životu ključni su za održavanje dostojanstva i sreće.
Nastojimo li razumjeti emocionalni svijet starijih osoba, možemo bolje odgovoriti na njihove potrebe, obogatiti njihov život i pomoći im da sačuvaju osjećaj vlastite vrijednosti i identiteta, čak i u najizazovnijim trenucima života.
