Husein Smajić: Musliman koji je financirao obnovu 700 godina stare crkve u Bugojnu
Husein Smajić, poznat kao Huso, postao je simbol međureligijske solidarnosti i nesebičnog doprinosa zajednici, pokazujući da vrijednosti ljubavi, zajedništva i poštovanja tradicije i dalje žive u Bosni i Hercegovini. Ovaj neumorni pojedinac financirao je obnovu crkve stara najmanje 700 godina, koju je otkrio na svojoj zemlji u Bugojnu. Iako je riječ o značajnom arheološkom nalazištu, Smajić je obnovu izveo isključivo vlastitim sredstvima, budući da nadležne institucije nisu pokazale interes za ovaj projekt.
Otkriće crkve: Kulturno naslijeđe Bosne
Crkva koju je Smajić otkrio nije samo vjerski objekt, već i značajan kulturno-historijski spomenik. Tokom iskopavanja pronađeni su posmrtni ostaci dvanaest osoba, među kojima su neki bili pokapani s bogatim nakitom i tkaninama, što sugerira da su pripadali kraljevskoj porodici. U najvećem grobu vjeruje se da je sahranjena kraljica Jelena Gruba, koja je vladala od 1395. do 1398. godine. Ova crkva svjedoči o bogatoj historiji Bosne i Hercegovine, a njeno očuvanje predstavlja dragocjeno naslijeđe za sve građane, bez obzira na njihovu vjeru.
Nepokolebljivi Huso: Financijer obnove i čuvar baštine
Unatoč nedostatku podrške od strane nadležnih vlasti na nivou Federacije BiH ili države, Husein Smajić nije posustao. Iako su se sredstva i energija iscrpili, Smajić je odlučio osobno financirati svaki segment obnove crkve, od arheoloških istraživanja do restauracije objekta. On je želio da ovo mjesto postane simbol mira i zajedništva, ističući da je država okrenula leđa ovom projektu, dopuštajući mu da propadne. Osim same crkve, Husein je postavio veliki krst, sliku Isusa, zvono, te uredio konak i mali podzemni prostor u kojem su očišćeni i sačuvani posmrtni ostaci. Mjesto je nazvano Vesela straža i danas je prepoznato kao kulturno-istorijsko naslijeđe koje Huso redovno održava, uprkos zlonamjernim kritikama i opstrukcijama.
Prijateljstvo i posvećenost: Simbol tolerancije
Smajić često ističe svoje duboko prijateljstvo s pravoslavnim popom Slavišom, kojeg smatra velikim čovjekom i pravim prijateljem. Za Husa, crkva koju je obnovio nije samo građevinski objekt, već simbol međusobnog poštovanja, tolerancije i ljubavi. Zvonio je na novoizgrađenom zvoniku, pokazujući svoju posvećenost očuvanju zajedničke baštine, bez obzira na političke i vjerske podjele koje često prate Bosnu i Hercegovinu.
Husein Smajić svojim gestom jasno šalje snažnu poruku: u svijetu gdje su podjele česte, istinske vrijednosti poput ljubavi, zajedništva i međureligijskog dijaloga još uvijek imaju svoje mjesto. Ovaj njegov čin nije samo očuvanje historijskog naslijeđa, već i izgradnja mostova među narodima, potičući sve na zajedništvo i solidarnost.
Husein Smajić: Načelo humanosti i međureligijske solidarnosti u Bosni i Hercegovini
U zemlji gdje su vjerske i etničke podjele duboko ukorijenjene, priča o Huseinu Smajiću, poznatom kao Huso, pokazuje da je moguće graditi mostove i naći zajednički jezik, čak i u najtežim okolnostima. Husein je odlučio posvetiti svoj život obnovi nečega mnogo većeg od same crkve – obnovi duhovne baštine, poštovanja prošlosti i nade za budućnost. Iako je on musliman, odlučio je financirati obnovu pravoslavne crkve u Bugojnu, stvorivši time simbol suživota i međureligijske tolerancije u zemlji koja je još uvijek suočena s naslijeđem rata i podjela.
Otkrivanje “Vesele straže” – kulturni dragulj iz prošlosti
Smajićev osobni pothvat započeo je 2015. godine, kada je na svojoj zemlji u Bugojnu otkrio ostatke crkve koja datira iz srednjeg vijeka. Ova crkva, stara najmanje 700 godina, nije samo vjerski objekt, već i kulturni spomenik od izuzetne važnosti. Na temelju arheoloških iskopina, utvrđeno je da je crkva bila mjesto pokopa značajnih povijesnih ličnosti, među kojima je i moguće sahranjena kraljica Jelena Gruba, koja je kratko vladala Bosnom u 14. stoljeću. Takvo otkriće nije samo arheološki fenomen, već i podsjetnik na bogatstvo kulturne baštine koju Bosna i Hercegovina posjeduje, a čije očuvanje često ovisi o volji pojedinaca, a ne institucija.
Sama crkva, koju je Husein nazvao Vesela straža, postala je simbol nade, postojanosti i zajedništva, ali i primjer kako ljubav prema vlastitoj zemlji i njenoj prošlosti može prevazići vjerske i političke granice.
Izazovi na putu obnove
Iako je ovaj projekt bio od velikog kulturnog značaja, Husein Smajić se suočavao s ozbiljnim izazovima. Nadležne institucije, kako na lokalnom, tako i na državnom nivou, nisu pružile potrebnu podršku za obnovu crkve. Umjesto toga, Husein je bio prisiljen da iz svog džepa financira sve aspekte obnove, od početnih arheoloških iskopavanja do restauracije samog objekta. Mnogi su ga kritizirali, a svećenici i političari, zbog političkih interesa i vjerskih podjela, nisu bili skloni da podrže ovaj projekt. Međutim, Smajić nije odustajao.
Za njega nije bilo bitno koje su vjere oni koji su koristili crkvu ili bili sahranjeni u njenom dvorištu. Husein je uvijek naglašavao da je u Bosni i Hercegovini vjera stvar osobnog izbora, a očuvanje kulturne baštine stvar zajedničkog interesa svih građana, bez obzira na vjeru, naciju ili političke razlike.
“Zvonio sam na zvoniku, jer vjerujem u zajedništvo”
Smajić nije samo obnovio crkvu. On je podigao veliki krst, postavio sliku Isusa Krista, a u crkvenom dvorištu postavio i zvono koje je sam zvonio. Za njega je svaki zvonki udarac bio poruka mira, tolerancije i zajedništva. Smajić je često isticao svoju bliskost s pravoslavnim popom Slavišom, kojeg smatra velikim prijateljem. Iako dolaze iz različitih vjerskih tradicija, njihovo prijateljstvo i međusobno poštovanje postali su svijetli primjer suživota i međureligijskog dijaloga.
Taj simbolični čin, zvonjenje na novoizgrađenom zvoniku, za Smajića nije bio samo čin poštovanja crkve, već i čin osobnog angažmana za očuvanje tih vrijednosti. “Zvonio sam na zvoniku, jer vjerujem u zajedništvo i u to da svi mi, bez obzira na vjeru, možemo živjeti zajedno u miru i harmoniji”, rekao je Husein u jednom od svojih intervjua.
Naslijeđe Huseina Smajića
Danas crkva Vesela straža nije samo obnovljena građevina; ona je postala mjesto okupljanja, kulturnih događanja i simbol zajedništva. Husein Smajić je svojim primjerom pokazao da istinsko humanitarno djelovanje ne poznaje granice vjere, etničke pripadnosti ili političkog opredjeljenja. Iako je financirao obnovu iz vlastitih sredstava, Husein nije bio sam u svojim naporima. Mnogi lokalni stanovnici, iako različitih vjera, pridružili su se njegovoj inicijativi, pomogli u obnovi i svojim radom podržali ovu plemenitu misiju.
Smajićeva priča nije samo priča o obnovi crkve. To je priča o obnovi vjerovanja u ljude, u to da je moguće graditi bolje, toleratnije društvo, i to kroz konkretne akcije, a ne samo kroz riječi. Njegov angažman u obnovi crkve u Bugojnu također nas podsjeća na važnost čuvanja kulturne baštine, koja je temelj svakog društva i simbol naše prošlosti, ali i most ka budućnosti.
Za Huseina Smajića, međureligijski dijalog nije samo fraza, već živjeti svakodnevno u skladu s tim vrijednostima. On je primjer onoga što znači biti dobar čovjek i građanin, bez obzira na vjeru, jer u Bosni, kao i u svakom drugom dijelu svijeta, prava snaga dolazi iz ljubavi, međusobnog poštovanja i zajedničkog angažmana.
