Godine 1991., prije izbijanja rata, moj otac je sklopio poslovni dogovor sa susjedom i prodao mu robu u vrijednosti od 300 maraka. Shvaćajući privremene finansijske poteškoće susjeda, moj otac je pristao čekati s isplatom dok susjed ne bude u mogućnosti podmiriti dug.
Međutim, rat je izbio i doveo do velikih promjena i nesigurnosti, uključujući gubitak komunikacije i promjenu prioriteta. U toj situaciji, otac je prestao razmišljati o novcu i dugovanju.
Nakon 25 godina, zvuk zvonjave fiksnog telefona ponovno se čuo, signalizirajući da susjed pokušava uspostaviti kontakt. On sada živi u inozemstvu i preuzeo je odgovornost za dug. Potrudio se da nas posjeti i osigura potrebna sredstva za isplatu duga.
BONUS PRIČA:
U jednom malom selu, živio je stariji čovjek po imenu Ivan koji je bio poznat po svojoj mudrosti i duhovitosti. Jednog dana, u selu se pojavila vijest da je u šumi pronađeno zakopano blago. Svi su bili uzbuđeni i željeli su znati više o tom bogatstvu. Međutim, nitko nije znao gdje je točno blago sakriveno.
Ivan je odlučio da se upusti u avanturu i pokuša pronaći blago. Počeo je istraživati šumu i razgovarati sa svim ljudima u selu, tražeći bilo kakve tragove. Nakon nekoliko dana, stigao je do jednog starog drveta, za koje su svi vjerovali da je magično.
Dok je stajao ispod drveta, Ivan se sjetio nečega. Pao je na koljena, izvukao papir i olovku, i počeo nešto zapisivati. Ljudi iz sela su ga posmatrali i pitali se što radi. Nakon što je završio, Ivan je rekao:
“Našao sam blago, ali nije u šumi.”
Svi su bili zbunjeni. Ivan je nastavio:
“Blago je u znanju i iskustvu koje ste stekli tokom potrage. Ako ste naučili nešto novo, to je pravo blago.”
Svi su se nasmijali i shvatili da je Ivan imao pravo. Iako nisu pronašli fizičko blago, otkrili su vrijednost u samom putovanju i iskustvu.
Ivan je nastavio sretno živjeti u selu, poznat ne samo po svojoj mudrosti, već i po tome što je podsjetio ljude na važnost uživanja u procesu i učenju, a ne samo u traženju materijalnog bogatstva.
