Muž i žena rade na njivi kada njemu stigne poruka od ljubavnice:
– Dođi brzo, sama sam kod kuće! On razmišlja kako da se izvuče pa kaže supruzi: – Jao, izgleda da je umro tetak! Evo, sad su mi javili. Ostani ti ovdje i kopaj, a ja ću otići da vidim treba li im kakva pomoć…
Ode on i ostavi ženu da radi.
Nakon nekog vremena, vraća se kući i kaže:
– Nećeš vjerovati! Otišao sam do tetka, a on živ i zdrav. Rekao sam mu da mi je neko dobro namjestio, pa sam se zadržao na kafi i razgovoru!
Žena ga pogleda i kaže:
– Ovaj svijet je stvarno poludio! Dok si ti bio odsutan, naišla su dvojica pijanih i rekli su mi da ili pjevam ili da se skinem…
Muž, zabrinut, upita:
– I, šta si ti uradila?
A ona će:
– Kako da pjevam, crni čovječe, kad je tetak umro?!
BONUS CLANAK
Čudesna Ljetna Veče: Priča o Neobičnom Susretu
Ljeto je doba kada se priroda razbuđuje, a gradovi oživljavaju. Vrući dani često se pretvaraju u mirisne noći, kada se svjetla u kafićima pale, a ljudi izlaze da uživaju u svježem zraku. Tako je bilo i jedne ljetne večeri u malom gradu, kada su se dogodile stvari koje će ostati u sjećanju nekoliko ljudi.
Na trgu je bio ulični muzičar, mladić s gitarskim talentom koji je privlačio pažnju prolaznika. Njegov glas bio je kao stvoren za ljetne večeri, a melodije su ispunjavale zrak toplinom i nostalgijom. Dok su se ljudi okupljali, osjećala se energija koja je spajala nepoznate.
U tom trenutku, jedna djevojka, Ana, sjela je na klupu blizu muzičara. Imala je knjigu u ruci, ali je brzo odložila kako bi uživala u muzici. Njen smijeh bio je zarazan, a osmijeh iskren. Mnogi su je primijetili, ali niko nije imao hrabrosti da joj priđe.
Među tim ljudima bio je i Marko, mladić koji se oduvijek plašio odbijanja. Gledajući Anu, odlučio je da se usudi. Prišao joj je s nervoznim osmijehom i upitao je:
– Oprosti, da li ti smeta ako se pridružim?
Ana ga je pogledala i nasmiješila se.
– Naravno, volim društvo!
Krenuli su razgovarati, a razgovor je brzo postao opušten. Pričali su o muzici, knjigama, snovima i avanturama. Kako je vreme prolazilo, njihova povezanost je postajala sve jača, a osjećaj lakoće u komunikaciji je bio očigledan.
U trenutku kada su se njihovi pogledi sreli, muzika je stala, a atmosfera se naglo promijenila. U tom trenutku, činilo se kao da su jedino oni postojali. Zaboravili su na svijet oko sebe.
U tom čarobnom trenutku, Marko je odlučio da napravi korak naprijed. Uzeo je Aninu ruku i rekao:
– Znaš, mislim da je ova večer nešto posebno. Možda bismo mogli ponovo da se sretnemo?
Ana je klimnula, a oči su joj zasjale.
– Da, voljela bih to!
Nakon što su razmijenili brojeve, Marko se osjećao kao da je na sedmom nebu. Večer se polako bližila kraju, ali oni su znali da je ovo tek početak nečega divnog.
I tako, u malom gradu jedne ljetne večeri, spojila su se dva srca zahvaljujući hrabrosti, muzikom i sretnim okolnostima. Ne znajući što donosi sutra, njihova priča je počela s jednostavnim, ali hrabrim korakom – susretom koji je mogao da se desi samo na ljetnoj noći ispod zvijezda.
Takve su večeri često pune iznenađenja i mogućnosti. Nekad je potrebno samo malo hrabrosti i otvoreno srce da bi se dogodilo nešto čarobno.
