Vesna iz Šapca podijelila je svoju neobičnu priču s gledaocima YouTubea. Naime, iznenada je došla u posjed 700.000 eura, a evo kako ih je potrošila:
“Pare su, kako da kažem, đavolja stvar! Bez njih se ne može, ali ne možeš ni kupiti ono najvažnije – život i zdravlje. Ljudi misle, ima para pa će se liječiti… nije to tačno. Uhvati te društvo, ponese te… Cijeli život sam bila uskraćena, kao dijete nisam imala mnogo… Teško sam živjela. Majka i otac su mi bili razvedeni, a ja sam odrasla s ocem. Nismo bili siromašni, ali otac je bio muzičar – kafana, muzika, kocka, žene… Novac se trošio, a zapravo smo bili siromašni. Otac mi je umro kad sam imala devet godina i tada je nastao haos. Tad mi se majka vratila, prvi put sam je vidjela… Došla je godinu dana prije smrti mog oca i tada smo živjele zajedno. Kad je on umro, ostale smo same. Onda se i ona razboljela i umrla od raka. Ostala sam sama, kao dijete, bez primanja…”, priča Vesna iz Šapca, gastarbajterka u Njemačkoj, koja je doživjela nevjerovatan događaj – pronašla je 700.000 eura ispod kreveta, a ostala bez njih za samo godinu dana, prenosi Biznis.kurir.rs.
Vesna je odrasla u kafani. Počela je da radi već sa 12-13 godina, nakon što su ostale bez primanja poslije očeve smrti. Majka joj je bila bolesna i nije mogla raditi, pa je Vesna morala da se snalazi. Počela je pranjem čaša jer u tim godinama nije smjela raditi ništa drugo.
“Svaki dinar je značio nešto, pa sam već sa 12-13 godina radila jer sam morala. Tako sam upoznala jednu porodicu koja je dugo godina živjela u Njemačkoj. Oni su me, kako bih rekla, usvojili – ne papirološki, ali onako, rekli su mi: ‘Bićeš naša.’ I tako je i bilo”, priča Vesna.
“Danas živim u kući te porodice. Nažalost, oni su umrli… I upravo u toj kući sam pronašla tih 700.000 eura. Nisu mi ih ostavili namjerno, ili možda i jesu, da ih jednog dana pronađem…”
Pronalazak novca
“Niko normalan ne bi stavio toliki novac ispod dušeka, ispod kreveta. Bila sam u šoku! Nisam ni znala koliko je to tačno para… Svako normalan bi ih prebrojao i rekao: ‘Kupit ću ovo, kupit ću ono…’ Moglo se kupiti barem tri garsonjere, možda i dva dobra stana. To je bilo 2017. godine.”
Kako su pare nestale
“Kroz moje ruke je za 44 godine života prošlo toliko novca koliko neki ne vide ni za cijeli život, ni tuđeg ni svog. A ja prva nisam znala odakle su se te pare stvorile. Tako su prolazili dani – trošenje, provodi, društvo… Svi su ti prijatelji dok imaš para. Ljudi griješe kad kažu: ‘Imam prijatelje.’ Ne, nemaš ti prijatelje.”
“Vlastitom greškom sam ostala bez ičega. Uvijek sam davala drugima, pomagala, čak i kad nisam imala. Smatrala sam da su mi to prijatelji, ali ispostavilo se da nisu. Pravi prijatelj je onaj ko ostane uz tebe kad nemaš ništa… A ostala sam bez ičega. Nije me sramota reći da nisam imala ni za hranu ni za ogrjev za zimu. A od svih tih ‘prijatelja’ ostalo ih je tek nekoliko na prste jedne ruke. A prije toga ih je bilo, ih, ne zna im se broj!”
Život u izobilju i pad
“Porodica koja me usvojila bila je bogata. Htjeli su mi ostaviti i kuću, a žena koja me prihvatila davala mi je sve što poželim. Tu je bila greška. Kad je umrla, nisam znala kako da upravljam novcem, kako da vladam sama sa sobom. Ponijelo me društvo, izlazilo se, trošilo… Život je jedan…”
“Dok je ona bila živa, imala sam sve. I to me tada ponijelo, a kasnije i odnijelo.”
“Pare jesu da se troše, ali treba ih iskoristiti pametno. Da sam to tada znala, danas bih bila svoj šef, svoj gazda. A ja? Plaćala sam piće i hranu svima, bila kraljica večeri.”
Šokantan trenutak
“Taksista koji me je vozio preporučio mi je jednog kolegu da me vozi kad on nije tu. Tako sam upoznala taksistu Mladena. Ne volim da me bilo ko vozi. Jednog dana dolazi on sa ‘Renault Megan’ karavanom, a ja mu kažem: ‘Munjo, odakle ti ovakav auto?’ A on meni: ‘Pa od tvojih para!’ Ostala sam u šoku.”
Kako je pronašla novac
“Ženu koja me usvojila zovem mamom. Kad je umrla, nisam sedam dana ništa dirala po kući. Kažu i ne valja. Onda, nakon sedam dana, odlučim promijeniti posteljinu. Imam onaj veliki francuski ležaj, onaj čaršav s gumom. Podignem ga i vidim nešto umotano u papir. Bila sam u alkoholisanom stanju tih dana, pa pomislim da mi se priviđa… Odem, otvorim limenku, vratim se, podignem opet… I onda shvatim – to su prave pare!”
“Bile su sve novčanice od 100 i 200 eura. Ta porodica je bila bogata, tri generacije u Njemačkoj… Kad sam ih vidjela, pomislila sam da ću kupiti nekretninu. Ali onda sam sebi rekla – kome? Nemam djecu, nemam porodicu… Nisam smjela nikome reći, a svi su ionako mislili da dobijam novac iz Njemačke.”
“Odem da kupim sebi nešto, ali mi bude žao pa kupim i drugima. Tjera me osjećaj da moram pomoći svakome…”
Kajanje
“Nisam napravila dobru odluku. Da sam s ovom pameću, znala bih kako da uložim taj novac. Sigurno bih kupila dva stana, mogla sam sebi uplatiti privatno osiguranje… Sve sam to potrošila za godinu dana, a da nisam kupila ništa krupno. Mogla sam dvije kuće u Šapcu kupiti, komplet namještene. Ovdje kuća košta 60.000-100.000 eura…”
- Nikad se nisam udavala, nemam djece i sreća da je tako… A ako hoćeš nekoga da otjeraš od sebe, samo mu pozajmi pare – nikad ga više nećeš vidjeti…, kaže Vesna, koja je imala 36-37 godina kada je sve pronađene pare ispod dušeka spiskala na muziku i po kafanama.
I danas joj, kako kaže, duguju – sigurno ima 5.000-6.000 eura koje bi joj trebali vratiti.
Smrt majke ju je jako pogodila…
- “Nisam htjela da se treznim jer nisam mogla shvatiti da te žene više nema, da se nikada neće vratiti… Svaki dan pet godina, svako jutro i svako veče, išla sam na groblje… Bila sam alkoholičarka, priznajem”, kaže Vesna, kojoj je zbog pića oboljela i jetra, ali se svojom voljom izvukla iz tog pakla.
Kada je potrošila sav novac, morala je početi raditi, iako nikada u životu nije radila niti je imala potrebu za tim…
- “I na njivu sam išla… Pa na roštilju radila dvije godine, a platu nisam ni dočekala – nastavila sam živjeti isto, čak i luđe…”, priča Vesna.
